SDUŠ najavio jaču edukaciju za upravljačke kadrove u sportu do kraja 2019. godine!

Na konferenciji “Izazovi hrvatskog sporta”, održanoj u petak 24. svibnja u Zagrebačkom inovacijskom centru (ZICER), govorili su predstavnici brojnih sportskih institucija, kao i uspješni treneri te bivši vrhunski sportaši.

U organizaciji Hrvatske asocijacije za sportski menadžment (HASM), u suradnji sa ZICER-om i tvrtkom Fortis labor (www.som-sport.com), uz partnera HEP, održala su se dva panela sa zajedničkom temom “Izazovi hrvatskog sporta“.

Na prvom panelu našli su se predstavnici Središnjeg državnog ureda za sport, gosp. Darko Vučić, Hrvatskog olimpijskog odbora, gosp. Damir Šegota, Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, gosp. Mario Baić, doktor ekonomije i košarkaški trener, gosp. Ivan Novak i novinar Telesporta, gosp. Juraj Vrdoljak, pod moderiranjem potredsjednika HASM-a, gosp. Alojzija Jankovića.

Uoči panela, docent s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, prof. Tomislav Globan, prezentirao je brojke vezane uz ulaganja u sport u Hrvatskoj i drugim članicama EU. Statistike ukazuju da Hrvatska ulaže 0,11% BDP-a u sport (411 milijuna kuna), a prema razvijenosti države, to bi trebalo biti barem dvostruko više, konkretnije 0,26% BDP-a, odnosno oko 900 milijuna kuna.

Uz pozitivne tonove o zajedničkoj želji da se napravi što kvalitetnija nacionalna strategija i Zakon o sportu, gosp. Darko Vučić je, u ime Središnjeg državnog ureda za sport, najavio jaču edukaciju za upravljačke kadrove u sportu do kraja 2019. godine.

• Psiholozi se trebaju baviti sportskom psihologijom, doktori sportskom medicinom, treneri treningom, a upravljanje u sportu treba prepustiti ekonomistima specijaliziranim za sportski menadžment ili onima koji poznaju zakonitosti poslovanja i osnove upravljanja – ustvrdio je prof. Ivan Novak.

• Ne zna se kako je u medije došla informacija o šest ekipnih i šest individualnih sportova koji bi postali “glavni” u Hrvatskoj, ali to nije najbolji smjer. Analiza osvojenih medalja na velikim natjecanjima, kao i na Olimpijskim igrama, pokazuje da više individualnih sportova donose te uspjehe, tako da to svakako treba imati na umu – rekao je Mario Baić (KIF), dok je novinar Juraj Vrdoljak (Telesport) istaknuo:

• Prema službenim brojkama, Norveška ulaže manje novca iz državnog proračuna za olimpijski program, oko 15 milijuna eura, ali zbog kvalitetnijeg upravljanja i novcem i infrastrukturom, bilježi odlične rezultate, pogotovo na Zimskim olimpijskim igrama.

• Vjerujem da olimpijci, poput braće Sinković, imaju skoro sve što požele, i što im možemo omogućiti iz olimpijskog programa, ali dosta drugih programa je na savezima i lokalnim razinama – rekao je Damir Šegota (HOO).

Na drugom panelu, pod moderiranjem gosp. Brune Blumenscheina, okupilo se jako sportsko “društvo”. Možda I najzvučnije ime bilo je ono proslavljenog trenera veslanja, gosp. Nikole Bralića, koji je istaknuo:

• Otkako Valent i Martin Sinković osvajaju velike medalje, može se reći da imaju skoro sve. Međutim, problem je na razinama ispod. Za one koji nisu toliko dominantni, ili se grade, jako lagano ispadaju iz programa i onda su ili otpisani ili se moraju klubovi, koji su u teškoj situaciji, pobrinuti za njih, ili se moraju sami snalaziti i biti kreativni. 

• Važno je da o sredstvima ne odlučuje samo administracija već da postoji bolja komunikacija s ljudima iz samog sporta. Jer nije isto medalja u jednom sportu i 15. mjesto u stolnom tenisu npr. – dodao je Bralić nadovezavši se na izbornika muške stolnoteniske reprezentacije Nevena Karkovića:

• Tomislav Pucar je ulaskom u osminu finala Svjetskog prvenstva napravio vrhunski uspjeh i treba tako nešto staviti u korelaciju sa situacijom u pojedinom sportu. Kod nas, u stolnom tenisu, stoti Kinez može pobijediti skoro bilo kojeg Europljanina. I onda kada je put do takvog uspjeha težak, iz Pule, Osijeka ili drugog dijela Hrvatske je još teži. Zato trebamo vidjeti za lakši ulazak u škole kako bismo predstavili sve sportove, napravili testiranja i vidjeli koje dijete je za koji sport.

Iz uloge dobitnika nagrade Europske komisije #BeInclusive, za uključenje svih skupina društva, gđica. Marina Drašković (Judo klub Fuji), diplomirana ekonomistica i bivša judo reprezentativka, napomenula je:

• Iznimno je važna edukacija za trenere koji će raditi s osobama s invaliditetom, tu imamo puno mjesta za napredak. Također, nama kao klubu je želja biti neovisan o sustavu, naći modele financiranja izvan Hrvatske i pokazati da se znanje može iz Hrvatske plasirati diljem Europe. To sve nakon sedam godina truda, rada i podršku cijele obitelji, a uz spoznaju da kad završi ovaj EU projekt opet nemamo sigurnost.

Nadovezala se jedna od najuspješnijih hrvatskih rukometašica gđa. Maida Arslanagić, voditeljica sportsko-rekreacijsko-edukativni program za djecu s teškoćama u razvoju “Moje pravo na rukomet” u sklopu Centra za edukaciju i savjetovanje “Sunce”, koja je uz igranje završila dva fakulteta, logopediju i sportski menadžment:

• Sportaši diljem Europe imaju bolji status i cjenjeniji su nego u Hrvatskoj i to moramo promijeniti. Od toga da su školske i fakultetske obveze prilagođenije i dostupnije, do razumijevanja u poslovnom svijetu da vrhunski sportaš donosi puno kvaliteta, od timskog rada, upornosti, samopouzdanja do komunikacije i želje za stalnim napretkom. Uz to, kod nas sportaši moraju upisivati srednje škole i fakultete ne prema želji, već prema otvorenosti ravnatelja i profesora na suradnju i razumijevanje. Za to vrijeme, npr. u Danskoj, sportaši su i vrhunski arhitekti, biolozi ili liječnici.

Za kraj drugog, “sportskog”, panela bilo je zanimljivo čuti kako su se svi sudionici složili da ne treba odabrati “glavne” sportove jer bi to moglo dovesti do više problema nego koristi uz dodatak kako bi se ljudi koji svakodnevno rade u sportu prije dogovorili o raspodjeli budžeta za sport nego ako se to prepusti ljudima s vlasti, a koji imaju vrlo malo dodirnih točaka sa sportom.

HASM ovom konferencijom nastavlja s organiziranjem događanja koji potiču na komunikaciju u svijetu sporta, podizanju važnosti profesionalnog kadra u upravljanju sportskim organizacijama i institucijama te promicanju društva znanja i cjeloživotnog učenja.