Inovativnost – uvjet opstanka u ekosustavu sporta by Luka Leško

Stručna zajednica uhvatila se u koštac s predviđanjem posljedica koje će pandemija COVID-19 ostaviti na sport. U tome su kontekstu vrijedna istraživanja zasnovana na strukturiranoj, sustavnoj i interaktivnoj metodi predviđanja koja se oslanja na znanja i stavove velikoga skupa stručnjaka sportske industrije (Delphi metoda), a koji su složni da je nastupilo neizvjesno razdoblje za brojne dionike sportske djelatnosti te da je potrebno uložiti ozbiljne napore u održivosti velikoga broja sportskih subjekata. PwC je izvijestio da 94% lidera sportske industrije smatra kako je inovativnost važna za sportske organizacije, a da je najpotrebnije ulagati u kvalitetno i transparentno upravljanje te zaštitu prava i dobrobiti sportaša.

Poimanjem inovacija kao osmišljenih ideja, procesa, usluga ili proizvoda koji pospješuju kompetitivnost u širem području sporta, razvidno je da inovacije ne podrazumijevaju isključivo one komercijalne s poduzetničkim potencijalom (poput tehnoloških dostignuća), već i manje promjene u načinu rada sportskih organizacija, u načinu upravljanja sportskim događajima, inovativan marketinški pristup, pojačanu inkluziju navijača/pratitelja različitih dobnih skupina putem ciljanih oblika komunikacije itd. Ionako u početku ništa vezano uz inovaciju nije novo, već je sazdana od skupa postojećih dijelova o kojima se promišlja na inovativan način. Pritom je poznavanje potreba i relacija svih dionika ekosustava sporta glavni preduvjet za kreiranje i primjenu inovativnih pristupa (sportaši različitih dobnih skupina i kvalitativnog ranga, treneri i ostalo stručno osoblje, klubovi, akademije, reprezentacije, savezi, administrativno osoblje, suci, krovne organizacije, Olimpijski odbor, Olimpijska akademija, Ministarstvo/Državni ured za sport, gradski i lokalni uredi za sport, obrazovne institucije, akademska zajednica, muzeji sporta, agenti, sponzori, donatori, tvrtke koje nude proizvode i usluge za sport, mediji, obitelji sportaša, navijači, pratitelji, sportski događaji kao zasebna kategorija itd.).

Inovativnost je determinirana okolinskim, organizacijskim i menadžerskim čimbenicima. Okolinski obuhvaćaju geografske, kulturalne, sociološke i političke utjecaje na plasiranje inovacija, iz čega proizlaze tri uopćene karakteristike društva: neinventivno, imitativno te inovacijsko. Organizacijski podrazumijevaju resurse, strukturu i organizacijsku kulturu sportske organizacije, saveza, kluba ili tvrtke koja nudi proizvode/usluge za sport. Menadžerski (individualni) čimbenici odnose se na karakteristike samih donositelja odluka u navedenim subjektima. Održivost i prosperitet sportskih organizacija više no ikada ovisi o proaktivnosti i otvorenosti menadžera spram trendova, inovacija i primjera dobre prakse. Unatoč važnosti za razvoj sporta, sportske inovacije tek su se unazad petnaestak godina počele pojavljivati kao zapaženija tematika u akademskome prostoru, a obuhvaćaju  tehnološke, organizacijske i komercijalne inovacije te inovacije primjenjive na cjelokupnu sportsku zajednicu. Najveći broj takvih znanstvenih djela objavljen je u časopisima za sportski menadžment, s tendencijom povećanja zastupljenosti i u znanstvenim časopisima posvećenima inovacijama i poduzetništvu općenito. Tematski dominiraju strateške inovacije u sportskim organizacijama, vrste samih inovacija te inovacijski procesi. Smjer istraživanja koji se nameće jest primjena poduzetničke politike u sportovima s duljom tradicijom, a po uzoru na moderne sportove koji su, poput ekstremnih, uspješno komercijalizirani. U ovome kontekstu, zanimljivo je spomenuti da je danas potrebno bitno kraće vrijeme da inovacija bude javno prihvaćena (75 godina bilo je potrebno da izum poput telefona dosegne 100 milijuna korisnika, 25 godina da 100 milijuna ljudi prihvati kreditne kartice, 6 godina da iPod dosegne 100 milijuna korisnika, 4,5 godina da Facebook dosegne 100 milijuna korisnika, 2,7 godina da WhatsApp dosegne 100 milijuna korisnika te 2,3 godine da Instagram dosegne 100 milijuna korisnika).

Inovacijski ciklus u pravilu počinje i završava krajnjim korisnicima. Design Thinking Model predviđa pet faza: 1) duboko razumijevanje izazova i potreba korisnika; 2) precizno definiranje problema koji se želi premostiti; 3) kreiranje višestrukih inovativnih rješenja i odabir najperspektivnijeg; 4) pretvaranje ideje u prototip u svrhu testiranja i optimizacije; 5) dobivanje povratne informacije od korisnika te kontinuirano unaprjeđenje. Ukoliko je riječ o tehnološkim inovacijama za potrebe sporta, postoje elementi koji usložnjavaju proces, čineći ga dugotrajnijim: konzultiranje znanstvenih baza podataka, interna istraživanja, istraživanja s vanjskim neovisnim institucijama odnosno validacija, kao potvrda kvalitete utemeljena na provjerljivim znanstvenim postulatima.

U smislu tehnoloških sportskih inovacija, do danas je učinjen velik napredak. U vidu pojave pomagala za objektivnije suđenje, zatim uređaja primjenjivima u identifikaciji i razvoju sportskih talenata, dijagnostici (mjerenje ili procjena antropometrijskih, morfoloških, motoričkih, funkcionalnih i drugih pokazatelja), treningu, natjecanju, kao i sofisticirane protetike odnosno pomagala za sportaše s invaliditetom te metoda koje pospješuju oporavak organizma odnosno doprinose produljenju sportske karijere (uključujući razvoj suplementacije). Osim već uvriježenih „wearables“ uređaja poput monitora srčane frekvencije, pređene udaljenosti, akceleracije i drugih parametara, za istaknuti je mikro uređaje zasnovane na umjetnoj inteligenciji koji, aplikacijom na sportsku obuću, detektiraju tehniku trčanja te smanjuju rizik ozljeda. Procjene snage i trajektorije udaraca u sportovima s loptom sada su dostupne putem pametnih telefona, a učinkovitost sportaša može se procijeniti i prema trajanju njihova puta na samo natjecanje. Nadalje, interaktivne višenamjenske sprave za trening daju povratnu informaciju o ispravnosti izvođenja vježbi, a veliki iskoraci učinjeni su u kognitivnoj analitici, zasnovanoj na uporištima neuroznanosti. Izrađena je odjeća koja stimulira kontrakcije većeg broja mišićnih vlakana, kao i slušalice koje dodatno aktiviraju motorički korteks tijekom treninga, uzrokujući bolju usklađenost središnjeg živčanog sustava i lokomotornog sustava, s krajnjim ciljem povećanja snage i/ili brzine. Da inovacije nisu namijenjene isključivo ljudima, dokazuju uređaji za konjički sport, koji prate otkucaje srca, sagorijevanje kalorija, karakteristike skokova i rizik pretreniranosti konja. Domišljatosti i poznavanju potreba sportskih korisnika svjedoči uređaj za dezinfekciju sportskih torbi pritiskom gumba. Nadalje, razne se platforme koriste za statistiku, analizu strukturnih elemenata sportske izvedbe i taktiku, u timskim i individualnim sportovima.

Za spomenuti je i sustave zasnovane na umjetnoj inteligenciji, koji su idealni za sponzore jer omogućuju kvantificiranje pojavnosti njihovih obilježja na svim sportskim priredbama, tijekom treninga, dnevnog života sportaša i trenera. Razvijene su brojne mobilne aplikacije za procjenu razine tjelesne aktivnosti, kalkulacije utrošenih kalorija odnosno metaboličkih jedinica, procjenu tjelesnih karakteristika i sastavnica zdravstvenog fitnesa, kao i za ciljane programe treninga (redukcija tjelesne masnoće, hipertrofija, povećanje fleksibilnosti…). Mnoge su “user friendly”, besplatne ili cjenovno prihvatljive, imaju izraženu motivacijsku komponentu, omogućuju praćenje sportaša na daljinu, a neke su pogodne i za populacijska istraživanja sportaša. Još 2017. godine broj globalno dostupnih aplikacija primjenjivih u sportu i fitnesu premašio je 20 tisuća. Najčešći nedostaci takvih aplikacija očituju se u nedovoljnoj znanstvenoj utemeljenosti, pouzdanosti i valjanosti, kao i neprilagođenosti za starije dobne skupine (dobna skupina 18-24 dominira u korištenju aplikacija). Istraživanja ukazuju i na nisku efikasnost, pri čemu tek 20% korisnika koristi aplikacije kontinuirano, tijekom duljeg vremena. Dodatno, aplikacijama s modelom pohranjivanja informacija u oblaku (cloud), a poglavito onima koje prikupljaju osobne podatke korisnika, izazov predstavljaju kibernetički napadi.

Danas je uvelike preporučljiva i primjena business intelligence (BI) metoda u sportskim organizacijama, sa­vezima i klubovima, u svrhu ostvarenja poslovnih rezultata odnosno sportskih rezultata. BI omogućuje sustavnu podršku poslovanju u sportu te je za očekivati kako će ubrzo, kao što je uvriježeno u brojnim djelatnostima, zauzeti važno mjesto i u sportu. U širem smislu, BI je metoda korištenja tehnologije za prikupljanje, pohranjivanje i analizu podataka iz javnih izvora te poslovno izvještavanje, u svrhu bržeg i kvalitetnijeg donošenja odluka, a s krajnjim ciljem poslovnog napretka. Optimizam ulijevaju trendovi pojednostavljenja i per­sonalizacije BI alata, koji postaju primje­njivi na pametnim telefonima te omogućuju bržu prilagod­bu za osobe koje ne dolaze iz informatičkih i srodnih područja. U svrhu ostvarenja poslovnih rezultata sportskih subjekata, BI može biti koristan u sljedećim domenama: 1) analiza poslovanja (upravljanje financijama, sponzor­stvima, investicijama i povratom investicija; objektivna procjena plaća sportaša; upravljanje transferima spor­taša; TV prava; Pay-Per-View modeli; reklamiranje; merchandising; predikcije u svrhu osigu­ranja povoljne budućnosti vlastita subjekta na tržištu; analiza navedenih segmenata poslovanja konkurenata te predikcija njihovih poslovnih odluka); 2) analiza vlastitih i konkurentskih marketinških kanala, društvenih mreža, odnosa s javnošću i ostalih promocij­skih kanala; 3) upravljanje sportskim događajem/objektom; 4) kandidatura za domaćinstvo sportskih natjecanja (stvaranje komparativne prednosti u odnosu na kandi­dacijske kompetencije konkurenata); 5) upravljanje fazama projekata različitoga karaktera; 6) analiza (vlastitih i konkurentskih) navijača kao neizostav­nih dionika sportske zajednice (zadovoljstvo, potre­be, ponašanja, javno mnijenje, komunikacija s navija­čima, strateško pridobivanje novih navijača, izgradnja dugoročne lojalnosti segmentiranim i personaliziranim pristupom). BI u svrhu ostvarenja sportskih rezultata obuhvaća analizu sportaša i ekipa u sljedećim domenama: 1) analiza znanstveno-stručnih spoznaja o tehnologiji i metodama treninga (performanse, tehnika i taktika); 2) praćenje tjelesne pripremljenosti sportaša; 3) praćenje psihološke pripremljenosti sportaša; 4) procjena rizika i obrazaca ozljeđivanja te praćenje reha­bilitacijskoga postupka; 5) analiza sportske izvedbe (notacijska, biomehanička i dr.); 6) analiza u svrhu optimizacije početne postave i taktike za sportska nadmetanja, uključujući simulaciju situacija; 7) real-time analiza (u realnome vremenu trajanja utakmi­ce, davanje prijedloga treneru za ad hoc odluke, utemelje­no na analitičkoj sinergiji prethodno prikupljenih infor­macija te onih prikupljenih za trajanja sportskoga nadmetanja); 8) sustavna analiza konkurentskih sportaša i ekipa putem javno dostupnih video materijala, deskriptivnih pokazatelja i sl.

Globalno natjecanje sportskih inovacija u sklopu OI u Rio de Janeiru 2016. (u sredini: član žirija Mounir Zok, direktor za tehnologiju i inovacije Olimpijskog odbora SAD-a).

U sportskoj industriji generalno, jedno od područja s procijenjenim najvećim prosperitetnim potencijalom jest eSports. Procjenjuje se da će u 2020. godini globalno eSports tržište ostvariti godišnji prihod od 1,5 milijardi USD, prije svega od sponzorstava i oglašavanja, ali i na račun 600 milijuna pratitelja diljem svijeta. Postoji i tendencija razvoja samoodrživih i interaktivnih „pametnih“ sportskih objekata, sa sadržajem prilagođenim za cijele obitelji (prije utakmice: notifikacije za korisnike o tekućim sportskim zbivanjima, o točnoj lokaciji za njih predviđenog parkirnog mjesta, brojni zabavni sadržaji itd.; tijekom utakmice: beskontaktni način plaćanja konzumiranih usluga, tehnologija virtualne stvarnosti itd.; nakon utakmice: post-match notifikacije, virtualni klupski muzej i sl.). Uvođenje 5G tehnologije te njena sinergija s uređajima za virtualnu stvarnost, otvaraju brojne mogućnosti za snažniji angažman i iskustvo gledatelja, kako u sportskim objektima, tako i u udobnosti vlastita doma. U kontekstu sportskih inovacija korisno je spomenuti HYPE Sports Innovation, najveći svjetski ekosustav u području sportskih inovacija, koji okuplja više od 40 tisuća članova, akademskih i stručnih eksperata, predstavnika brendova, više od 11 tisuća Start-up tvrtki, sportskih klubova, saveza i akademija, a koji pruža mogućnost mentoriranja tvrtki koje se bave inovacijama primjenjivim u području sporta te organizira specijalizirane konferencije, sajmove i globalna natjecanja sportskih inovacija, u pravilu u sklopu mega sportskih priredbi (npr. tijekom OI u Rio de Janeiru 2016., tijekom finalnih utakmica nogometne Lige prvaka, Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji 2018. i sl.).

Zaključno, a posebno u ovome neizvjesnom razdoblju za brojne dionike ekosustava sporta, važno je shvatiti da pojam inovativnosti ne podrazumijeva isključivo tehnološka dostignuća, već i svaku manju promjenu u načinu rada sportskih organizacija, saveza i klubova. Održivost i prosperitet sportskih subjekata više no ikada ovisi o proaktivnosti i otvorenosti spram trendova, inovacija i primjera dobre prakse odnosno primjeni novih spoznaja i ideja u poslovanju sportskih subjekata, a koje su primjerene specifičnostima pojedinih sportskih zajednica.

_________________________________________________________________________________________

O autoru kolumne: Luka Leško, bivši dugogodišnji reprezentativac RH u džudu, doktor društvenih znanosti (grane kineziološke antropologije), znanstveni suradnik, recenzent, kolumnist i predavač (nositelj kolegija “Sport Management” na engleskome jeziku pri ZŠEM-u). Vodio je znanstveni odjel biotehnološke tvrtke u razvoju inovacije koja nosi “Pečat izvrsnosti” Europske komisije te je odabrana u 10 najboljih svjetskih sportskih inovacija od strane HYPE Sports Innovation i predstavljena tijekom OI u Rio de Janeiru 2016. godine. Obnašao je funkciju operativnog voditelja Odbora za sport ESI Zagreb-Rijeka 2016., najmasovnijega multisportskog natjecanja održanoga u RH. Vanjski je suradnik KIF-a u Zagrebu za kolegije “Menadžment u sportskim organizacijama” i “Poduzetništvo u sportu”, (su)autor više desetaka znanstvenih/stručnih djela i znanstvene knjige “Sport i nacionalna sigurnost: Terorizam, špijunaža i korupcija u nogometu i ostalim sportovima”. Završio je Project Management for Business Professionals (PMI & Alfred State College of Technology, New York), Međunarodnu olimpijsku akademiju (Olympia), Transnational Cooperation Activities (Europska komisija, Bruxelles) te UN Akademiju.