Želimo li opisati pravni sustav, možda će najbolje poslužiti metafora s velikim zaštitnim zidom koji omeđuje neku parcelu i tako je odvaja od negativnih vanjskih utjecaja. E sad, ako taj zid nije baš savršeno uzidan to može biti iz dvaju razloga – netko je zaboravio staviti ciglu na pravo mjesto i tako je nastala rupa kroz koju se mogu provući problemi, ili je netko namjerno sebi ostavio prozor kako bi mogao gledati van kroz zid.
U vremenu kad se – doduše, većinom na razini želja i bez velike konkretizacije – priča o Opatijskoj inicijativi, Strategiji razvoja sporta i samom Zakonu o sportu, propušta se napraviti ključnu stvar o kojoj ovisi svaki pravni sustav – jasno definirati pojmove. Jedini način da bi se izbjegle slučajne rupe u zidu je formirati cigle u pravilne oblike, a jedini način da se izbjegne ostaviti pravnu prazninu je precizno definirati pojam koji se javlja u praksi. To nekad može biti dosadno, ali je apsolutno ključno za dobro funkcioniranje pravnih propisa jer se u protivnom određeni savezi mogu praviti ludi i tumačiti zakon kao da se ne odnosi na njih. Nažalost, kod nas je običaj da se taj dosadni dio definiranja jednostavno preskoči.
Zakon bi, između ostaloga, morao odrediti procese upravljanja u sportu. Kao neizostavan dio toga, morao bi također odrediti i jasno razgraničiti pojmove agenta i menadžera, koji se kod nas često doživljavaju kao sinonimi.
Hrvatski nogometni savez je organizacija koja u svojoj sistematizaciji poslova jasno prepoznaje pojam i radno mjesto menadžera. To je osoba koja je zadužena za upravljanje određenim segmentom – izvršava zadatke planiranja, organiziranja, kadrovskog popunjavanja, vođenja i kontroliranja resursa. Zdravorazumski, menadžer je operativac koji vodi neki cijeli klub ili neki od specifičnih segmenata poslovanja, ovisno o kvalifikacijama koje ima. Primjerice, u HNS-u je na funkciji glavnog menadžera strateškog planiranja, EU fondova i promocije zaposlen Ivan Herak – koji, iako ima duboku političku pozadinu, kvalifikaciju za taj posao vuče iz svog ekonomskog obrazovanja.
Međutim, u javnosti je menadžer u sportu sinonim za osobu koja se bavi transferima i koja posreduje pri prodaji igrača, a to dovodi do zabune. Ispravni termin za takvu osobu je posrednik, a – koliko god to bilo dosadno – zaista je ključno razdvojiti i jasno definirati pojmove. Dok je menadžer profesionalni zaposlenik kluba ili saveza, posrednik je tek osoba koja sudjeluje na zaključenju konkretnih poslova, nije zaposlena u klubu, a radi na relaciji igrač-klub ili klub-klub. Posredniku je za rad je dovoljna dozvola za agente koja se podiže u nacionalnom savezu.
…
S druge strane, postoje novi kadrovi obrazovanih menadžera koji su stekli specifična znanja i imaju jasne ideje kako ih prezentirati. Ili bi ih barem trebali imati – jer su, za razliku od nekih vječitih profesionalnih sportskih djelatnika, obrazovani na tom polju. Od Fakulteta za sportski menadžment (u kojima se uči upravljanje, a ne prodavanje igrača jer to ne rade menadžeri nego agenti) do novoosnovane Hrvatske asocijacije za sportski menadžment, stvara se kritična masa. U upravama saveza i klubova sjede ljudi raznih zanimanja, a nevjerojatno je malo menadžera kao obrazovanih operativaca koji izvršavaju zadatke planiranja, organiziranja, kadrovskog popunjavanja, vođenja i kontroliranja resursa. Operativaca koji imaju potencijal teorijskih i praktičnih znanja spasiti klubove i saveze od kronično lošeg upravljanja koje ubija naš sport u cjelini.
…
Pročitajte članak u cijelosti na https://telesport.telegram.hr/kolumne/topnicki-dnevnici/rupa-u-zidu/