Upravljači i organizatori športskih sustava

Svjesni potrebe za razvijanjem ovog bitnog segmenta športa, športski djelatnici i stručni specijalisti športskog menadžmenta, od kojih se većina aktivno bavila športom te postizala značajne uspjehe na domaćim i međunarodnim natjecanjima, osnovali su Hrvatsku asocijaciju za sportski menadžment.

Osvrnuvši se na stanje u hrvatskom športu, s jedne je strane vidljiv velik broj iznimnih rezultata u svim dobnim kategorijama, kako u momčadskim, tako i u pojedinačnim športovima, međutim, s druge strane, nemoguće je ne primijetiti brojne poteškoće unutar klubova i športskih saveza, najviše one vezane uz financije, ali i probleme u organizaciji rada, međuljudskim odnosima, nedostatku specifičnih znanja i vještina potrebnih za upravljanje športskim sustavima. Stoga i nije teško zaključiti da se sve ono što je vezano uz tehnologiju športske pripreme, periodizaciju, dijagnostiku športaša i stručnost i kvalitetu trenerske struke nalazi u samom vrhu svjetskog športa, dok se u aspektu upravljanja športskim sustavima, još uvijek kriju velike rezerve i mogućnosti razvoja hrvatskog športa.

Vrlo česta praksa pozicioniranja bivših vrhunskih športaša na čelne pozicije športskih organizacija ima određene prednosti od kojih je najveća, zasigurno, ljubav prema športu i osjećaj za probleme s kojima se športaši susreću za vrijeme svoje karijere. No, dok uspješan športaš mora biti iznimno talentiran, motiviran, motorički i funkcionalno pripremljen, savršeno poznavati tehniku i taktiku svog športa itd., osoba uspješna u obavljanju poslova upravljanja športskim sustavima mora poznavati brojne pravne aspekte športa, financijsko upravljanje u športskim organizacijama, sustav informatike u športu, upravljanje ljudskim resursima, tehnologiju upravljanja športskim objektima, organizaciju i provedbu športskih priredbi i još čitav niz drugih specifičnih znanja i vještina. Jer, kao što neadekvatna opterećenja športaša mogu dovesti to čitavog niza ozljeda, tako i nepoznavanje zakona koji su izravno vezani uz športsku djelatnost mogu generirati brojne probleme. Primjerice, nepoznavanje odredbi Zakona o udrugama i Stečajnog zakona, odgovornu osobu te udruge može dovesti u vrlo ozbiljne probleme. Konkretno, sukladno aktualnom Stečajnom zakonu, u trenutku kada se stvore zakonski uvjeti za otvaranje stečajnog postupka, a u slučaju da osoba ovlaštena za zastupanje udruge, ili likvidator, propuste izvršiti svoju obvezu podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, osobno odgovaraju vjerovnicima za štetu koju su im prouzročili propustom svoje dužnosti.

Stoga, kako logika pozicioniranja bivših vrhunskih športaša na mjesta odgovornih osoba u športskim organizacijama ne bi podsjećala na logiku pozicioniranja bivših pilota u glavne mehaničare putničkih zrakoplova, Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatska asocijacija za športski menadžment prepoznali su problem, možda i ključni problem hrvatskog športa, a to je nedostatak adekvatnog stručnog kadra za upravljanje športskim sustavima – športskih menadžera.

Za razliku od agenata ili posrednika u športu, čiji je djelokrug ograničen na jedan segment športa, primjerice kupovina ili prodaja športaša, športski menadžment je proces koji obuhvaća čitav niz specifičnih disciplina i aktivnosti koje su usmjerene na realizaciju ciljeva u skladu s postavljenom misijom i vizijom, a tiču se upravljanja i rukovođenja kapitalom, ljudima, sredstvima za rad, informacijama i raznovrsnim programima čiji je primarni i osnovni proizvod vezan uz šport, športske aktivnosti i športsku industriju.

Svjesni potrebe za razvijanjem ovog bitnog segmenta športa, športski djelatnici i stručni specijalisti športskog menadžmenta (od kojih se većina aktivno bavila športom te postizala značajne uspjehe na domaćim i međunarodnim natjecanjima), osnovali su Hrvatsku asocijaciju za sportski menadžment.

Nedugo nakon osnivanja, Hrvatska asocijacija za sportski menadžment postala je članicom Europske asocijacije za športski menadžment, potpisala sporazum s Hrvatskim olimpijskim odborom te pokrenula čitav niz aktivnosti usmjerenih prema povezivanju i umrežavanju s drugim sličnim organizacijama u Europi i svijetu – primjerice rumunjskim Sport Business Chainom ili Europskim sveučilištem u Madridu koje će sljedeće godine organizirati ljetnu školu Europske asocijacije športskih menadžera.

U suradnji s Hrvatskim olimpijskim odborom i Hrvatskom olimpijskom akademijom, Hrvatska asocijacija za sportski menadžment priprema program za stručno osposobljavanje za stjecanje zvanja športski administrator. Program će polaznicima ponuditi brojna znanja iz područja upravljanja športskim sustavima, od onih vezanih uz ekonomiju i poduzetništvo u športskim organizacijama, do pravnih poslova, vođenja uredskog poslovanja, poslovne komunikacije i psihologije.

Intencija Hrvatske asocijacije za sportski menadžment je pratiti europske i svjetske trendove u smislu znanstveno-istraživačke aktivnosti, prikupljanje i interpretiranje podataka i iskustva oko organizacije velikih športskih priredbi, izgradnja športskih objekata, marketing i organizacija športskih natjecanja i tomu slično. Tema športskog menadžmenta nije samo vezana uz organizacijske i financijske aspekte športa. Organizacija brojnih tematskih skupova i edukativnih radionica, primjerice za vrijeme organizacije neke velike športske priredbe, u ljudima bi probudila kreativnost, poduzetnički duh, potrebu za edukacijom, novu energiju itekako potrebnu za razvoj športa, ali i društva u cjelini.

Osim Hrvatskog olimpijskog odbora i Hrvatske asocijacije za sportski menadžment, potrebu za edukacijom postojećeg administrativnog kadra u klubovima i savezima prepoznala je najveća lokalna zajednica športskih udruga u Hrvatskoj – Sportski savez Grada Zagreba, koji priprema stručni skup za stručne i tehničke tajnike, direktore klubova i druge ne-trenerske kadrove koji vode financijsko poslovanje športskih pravnih subjekata. Osim zajedničkih nastojanja da se hrvatski šport, barem kad je riječ o znanju upravljanja športskim sustavima, približi standardu europskih razvijenih športskih sustava, Hrvatska asocijacija sportskih menadžera aktivno radi i na uspostavljanju suradnje s brojnim vladinim i nevladinim domaćim i međunarodnim športskim organizacijama.

Tako s Kineziološkim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu priprema čitav niz projekata, prikuplja znanja i iskustva drugih sličnih asocijacija, kreira programe za stručno osposobljavanje kadrova u športu…

Imajući u vidu da će Hrvatska 2020. godine predsjedati Europskom unijom te u tom vremenu organizirati čitav niz manifestacija, edukativnih radionica, okruglih stolova iz raznih područja (od gospodarstva, kulturne baštine, pa sve do obrazovanja i športa), namjera Hrvatske asocijacije za sportski menadžment je u tom vremenu organizirati više tematskih rasprava o športskom menadžmentu. Iako je, dakako iz posve razumljivih načina, tematika upravljanja športskim sustavima u medijima znatno manje zastupljena od športskih rezultata, razvoj športskog menadžmenta u dogledno vrijeme rezultirat će sve kvalitetnijim i opsežnijim programima za osposobljavanje administrativnog kadra u športu, vjerojatno do razine sveučilišnog dodiplomskog i poslijediplomskog studija, te će se podići stručni kriteriji budućim administrativnim djelatnicima, možda čak i kroz kontekst Zakona o sportu, koji bi tom segmentu mogao posvetiti više prostora.

Međutim, javnost bi mogla dobiti odgovore na neka važna športska pitanja, primjerice: jesu li bivši športaši najbolje rješenje za upravljačke funkcije u hrvatskom športu?

Za kraj ovog teksta mogao bih povući paralelu između roditelja koji odgaja i podiže dijete te skrbi o njegovom cjelokupnom razvoju, te športskog menadžera koji rukovodi športskim sustavom i skrbi o njegovim financijskim, pravnim i svim drugim ključnim aspektima. Kao što kvalitetan roditelj donosi ključne odluke u skladu s potrebama i afinitetima djeteta, te mu omogućuje da kroz život ostvari svoj potencijal, tako i kvalitetan športski menadžer zna postojeće ljudske, financijske i druge resurse najbolje staviti u kontekst zdravog, efikasnog i ekonomičnog razvoja športskog sustava, karijere športaša i slično. Suprotnost takvoj slici bile bi one obitelji u kojima djeca svoju volju nameću roditeljima, koji bespogovorno ispunjavaju njihove želje, bile one dobre ili ne, odnosno športski sustavi koji svako toliko mijenjaju uprave i ulaze u nove financijske probleme, a sve u želji da ispune svaku želju pojedinih športašica i športaša, poglavito onih koji vole naglašavati da su uspjeh postigli sami, bez pomoći športskog sustava.

U ovom trenutku sigurno je da će se zahvaljujući inicijativi Hrvatske asocijacije za sportski menadžment i Hrvatskog olimpijskog odbora šport uzdići na novu razinu razvoja u kojoj će biti sve manje blokiranih športskih klubova – a time i izgovora kako bi svi problemi bili riješeni da ima više novaca – a sve više klubova u kojima se športaši bave športom, treneri športašima, a športski menadžeri organizacijom i upravljanjem športskim sustavom.

Piše: Miroslav Hrženjak

Preuzeto: Olimp broj 68