Sport i nacionalna sigurnost

4. veljače u Novinarskom domu s početkom u 18.30 sati održat će se predstavljanje knjige ‘Sport i nacionalna sigurnost’.

Autori knjige Mirko Bilandžić – profesor na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, i Luka Leško – doktor kineziološke antropologije s velikim međunarodnim iskustvom i interesom u području sporta i sigurnosti, sportskog menadžmenta i obavještajnog djelovanja, ujedno i član Hrvatske asocijacije za sportski menadžment, ekskluzivno otkrivaju što su napisali u djelu koje su recenzenti već proglasili pionirskim u svjetskim razmjerima i korisnim štivom za političke aktere, sigurnosne stručnjake i širu javnost.

Bilandžić i Leško u knjizi temeljito razrađuju međuodnos sporta s jedne i nacionalne sigurnosti s druge strane, ali i njegov utjecaj na nacionalni identitet i međunarodni ugled, kao i niz potencijalnih sigurnosnih ugroza – od terorizma i otmica, preko obavještajnog djelovanja i špijunaže u sportu, do navijačkog nasilja te korupcije i organiziranog kriminala. Ne zadržavaju se isključivo u hrvatskom kontekstu, dapače, u ovoj knjizi opsežno su opisani ključni događaji na međunarodnom nivou, recimo državni projekt nekadašnje DDR Njemačke oko dopingiranja sportaša, kako bi njihovim uspjesima ostvarila svoje političke i propagandne ciljeve.

Luka Leško je pobliže opisao ovu knjigu tematikom jedinstvenu u svijetu:

• “Knjiga ima dva osnovna cilja; prvi je teorijska analiza povezanosti sporta i nacionalne sigurnosti, potkrijepljena brojnim empirijskim primjerima diljem svijeta, dok drugi cilj podrazumijeva kreiranje provedbenih smjernica za razvoj sigurnosne politike i prakse u svrhu sustavnoga upravljanja učincima sporta na nacionalnu sigurnost. U tu je svrhu predložen okvir koji generira barem tri razloga za uključenje sporta u studije sigurnosti generalno i studije terorizma partikularno, u kontekstu povezanosti sporta i nacionalne sigurnosti kroz prizmu analize pozitivnih i negativnih (internih i eksternih) učinaka sporta na relevantne elemente nacionalne sigurnosti. To su sport i nacionalni identitet (nacionalna kohezija); sport, međunarodni ugled države i sportska diplomacija te sport kao meta i instrument sigurnosnih ugroza u kontekstu (protu)terorizma, špijunaže, korupcije, kriminala, huliganskog nasilja…”

Bilandžić upozorava da je znanstveni prostor sjecišta sporta i sigurnosti godinama bio zanemaren i ignoriran.

• “Preko 500 analiziranih primjera u knjizi jasno svjedoči o sigurnosnim aspektima sporta i njegovim učincima i posljedicama. Svijet je to prepoznao i ugradio sport u strateška pitanja i strategije nacionalne sigurnosti. Hrvatska zbilja možda je još uvjerljiviji primjer – s jedne strane sport je vrhunsko ostvarenje nacionalnih interesa, nacionalni brend, značajan promotor i diplomata Hrvatske koji je zemlju ugradio na svjetsku scenu, a s druge isprepleten politikom, politiziranim i sigurnosnim dimenzijama. Zabilježeni su brojni huliganski incidenti, fizički napadi na sportaše, premlaćivanja nogometnih trenera Hajduka i Dinama, ubojstvo nogometnog menadžera, kazneno sudski dokazano namještanje utakmica, korupcija u svojim raznim pojavnostima.”

Upitali smo ga logično pitanje budući da ističe homogenizirajuću ulogu sporta, pa čak i organiziranja sportskih natjecanja, na nacionalni identitet i koheziju, a s druge strane upozorava na “destabilizacijski potencijal” podjela – nije li opasna teza da bismo baš svi morali navijati, odnosno da navedeno postaje mjera za domoljublje.

• On objašnjava: “I jedno i drugo je točno i nije međusobno isključivo, no s različitim učincima. Nogometno-navijački antagonizmi neosporno su preslika podijeljenoga hrvatskog društva. Naravno, o kauzalnim aspektima može se polemizirati. No činjenica jest da je sport, posebno nogomet u svojoj ukupnosti, u Hrvatskoj u značajnoj korelaciji s društvenim podjelama, sukobima i disrupcijom društva. A činjenica jest i da su podijeljena društva podložnija vanjskim destabilizacijskim utjecajima. Navijanje je pak stvar osobnog izbora. Baš nijedan dio knjige ne govori da bismo svi trebali navijati, niti da je to mjera domoljublja, no sport generalno i nogomet partikularno, koji je u svijetu rašireniji nego demokracija ili tržišna ekonomija, svojom planetarnom popularnošću i sposobnošću pokretanja masa razlikuje se od ostalih sportova. Stvara kolektive s kojima se moguće identificirati, pruža osjećaj pripadnosti navijačkoj skupini, lokalnoj zajednici i naciji. Nezaboravne emocije i scene tijekom dočeka nogometne reprezentacije nakon osvojenog srebra govore koliko je sport važan u životu velikog dijela stanovništva. Nogomet izgrađuje i jača naciju i domoljublje, pridonosi jačanju nacionalne kohezije. To su itekako relevantni faktori socijetalne sigurnosti kao jedne od dimenzija nacionalne sigurnosti. Empirijski uvidi ukazuju na sličnost s drugim državama i društvima.”

U konkretnom hrvatskom slučaju, upozorava Bilandžić, nogomet se koristi i kao sredstvo za ostvarenje ciljeva i rješavanje različitosti te ostvarenje različitih partikularnih interesa, na razmeđi između pojedinih socijalnih grupacija, prvenstveno navijačkih i centara nogometno-političke moći.

Postoji i ideja kako bi se kolegij »sport i sigurnost« mogao pojaviti na Kineziološkom fakultetu.

• “Znanstvene knjige su znanstvena infrastruktura i podloga za poučavanje i time uvođenje ovakvog interdisciplinarnog kolegija na akademiju. Kod nas on bi mogao biti vrlo posjećen ne samo na Kineziološkom fakultetu, već i Filozofskom fakultetu, Policijskoj akademiji, učilištima za sportski menadžment…” – kaže Leško i također poziva sve ljubitelje ove intrigantne teme da se pridruže na predstavljanju u Novinarskom Domu.

Tekst preuzet i prilagođen s: https://www.nacional.hr/fifa-in-model-koji-je-najvise-duznosnike-udaljio-iz-nogometa-zbog-korupcije-bio-bi-koristan-i-u-hrvatskoj/