Vjerodostojnost sporta

Sigurnost i dobrobit sportaša

Autorica: Ivana Pranjić

Milijuni mladih ljudi diljem svijeta bave se sportom uz pretpostavku da sport pomaže u poboljšanju svih dimenzija zdravlja i pruža mogućnost za učenje vještina koje olakšavaju cjeloživotni razvoj (Holt, 2016). Ipak, sportska iskustva također mogu biti povezana s traumatičnim iskustvima, koje nose niz psiholoških i tjelesnih posljedica.

Sport pruža zajednički okvir sukladno načelima globalne zajednice oko niza zajedničkih aspiracijskih vrijednosti poput poštovanja, pravednosti, timskog duha, inkluzije, jednakost, prikazujući bezgranična postignuća pojedinaca i ekipa/timova za prevladavanje nedaća. Ipak, između obećanja i sportske stvarnosti ostaje jaz za sportaše. Tamo gdje su pojedinci lišeni glasa i zastupanja ili gdje postoji značajna neravnoteža moći, dolazi do nepravde ljudi, koja ima negativan učinak na legitimitet i vjerodostojnost cijelog sportskog ekosustava. Sa sve većim zamahom mnogi pojedinci, organizacije i sportske udruge pozivaju na promjenu, rješavaju nastale štete i rade na dokazivanju važnosti ljudskih prava te time postaju izazov tradicionalnim modelima i praksama sporta u cijelom svijetu.

2017. godine Larry Nassar, dugogodišnji liječnik Američkog gimnastičkog saveza, službeno je proglašen krivim po 10 točaka optužnice za seksualno zlostavljanje maloljetnika mlađih od 16 godina (Fisher i Anders, 2019). Procjenjuje se da je na svojoj poziciji liječnika u raznim sportovima (uključujući gimnastiku, ronjenje, atletiku i plivanje) zlostavljao više od 500 žrtava u karijeri dugoj nekoliko desetljeća. Nassar je zbog svojih zločina osuđen na kaznu zatvora između 40 i 175 godina.

2018. godine britanski nogometni trener mlađe kategorije Barry Bennell bio je osuđen za seksualno zlostavljanje dječaka.

Napori da se osigura dobrobit sportaša već dugo postoje u sportu te su u posljednje vrijeme povećani u brojnim zemljama kao odgovor na šokantna otkrića o seksualnom zlostavljanju u sportu. Slučajevi poput navedenog seksualnog zlostavljanja gimnastičarki od strane liječničkog tima u SAD -u i seksualno zlostavljanje muških nogometaša od strane trenera u Velikoj Britaniji nažalost nisu jedini. Navedeni skandali privukli su značajnu pozornost javnosti i stavili u pitanje položaj raznih dionika u sportu.

Navedeni i drugi slučajevi ukazuju kako unatoč postojećim politikama upućenih prema dobrobiti sportaša, obrazovnim programima i naporima usmjerenima osiguranju sigurnosti, brojni sportaši su i dalje zlostavljani i maltretirani. Kao što navedeni primjeri pokazuju, počiniteljima je dopušteno nastaviti raditi u struci tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Također, pojedini odrasli koji su bili/jesu upućeni u pojedine slučaje propustili su intervenirati te time postali suučesnici zločina. Isto tako, ozbiljne posljedice izostaju.

U svim slučajevima fokus je u početku bio na počiniteljima. Nassar i Bennell su smatrani kao pojedinci koji su zloupotrijebili svoje položaje moći. Međutim, daljnjim istraživanjem svakog pojedinog slučaja, utvrdilo se kako su ulogu u prikrivanju zlostavljanja imali i drugi ljudi, organizacije i institucije.

Sportske organizacije sve su odgovornije za svoju ulogu u razvoju i održavanju prostora, okruženja i kulture koji promiču dužnost skrbi (Maitland, Hills, & Rhind, 2015; Parent & Fortier, 2018; Wagstaff, 2018). Međutim, postoji opasnost da se takve dužnosti skrbi tretiraju kao simbolični zahtjevi, zasjenjeni očekivanjima performanse (npr. medalje). Iako se prevencija zlostavljanja može smatrati teškim i složenim naporom, trebalo bi se smatrati minimalnim standardom socijalne skrbi.

Fokus bi trebao biti na sportu koji nadilazi etos ‘ne nanosi štetu’ – prema višim standardima blagostanja, a ne samo odsustvo ‘lošeg blagostanja’. Na taj način promicanjem integriteta nudi se sigurno, pošteno, uključivo i  okruženje za sve.

Međunarodne te nacionalne sportske organizacije imaju dobru poziciju doprinijeti upravljanju i pristupu upravljanju osmišljenom za smanjenje zlostavljanja u sportu. Međutim, alarmantnim se pokazalo da se zlostavljanje događa kao dio kulture koju olakšavaju upravo te upravne strukture, koje ili zatvaraju oči ili vjeruju da je to u interesu sportaša (Jacobs et al., 2017; McMahon & Zehntner, 2014).

Sportske institucije, nacionalni savezi, međunarodne organizacije te sportski menadžeri moraju preuzeti aktivnu ulogu u razvoju politika te postupaka kreiranjem obrazovnih inicijativa u cilju pružanja veće zaštite za sve dionike.

U posljednja dva desetljeća brojne razvijene zemlje provele su strategije za sprječavanje zlostavljanja sportaša/ica. Takve strategije uključuju obrazovanje sportaša/ica, trenera i roditelja, kodekse ponašanja i politike te osnivanje organizacija posvećenih dobrobiti sportaša/ica. Međutim, izvan individualne, međuljudske, grupne i organizacijske razine, inicijative na makro razini za poboljšanje dobrobiti sportaša/ica bile su ograničene na zagovaranje i širenje najboljih praksi zaštite te nisu postigle značajan uspjeh.

Potrebno je unaprijediti zaštitu i promicati dobrobit sportaša/ica, uvesti deklaraciju o odgovornosti svake poziciju u sportskom sustavu, uspostaviti jasnu politiku i postupke, kako bi se osigurala zaštita djece i odraslih u sportskim organizacijama te kako bi se osiguralo da se sportski programi za djecu i mlade, kao i za odrasle, organiziraju u najboljem interesu svih sudionika.

Okruženje koje karakterizira sigurnost, zaštita te integritet je ono u kojem se glas zabrinutih čuje i  poštuje, pri čemu oni koji iskazuju zabrinutost nisu sami žrtve. Potrebni su jasni procesi koji poštuju redovite zakonske postupke i pokušavaju riješiti pritužbu na odgovarajući i pravodoban način, paralelno vode postupak s relevantnim zakonodavstvom.

Ljudi i njihova prava trebaju biti u središtu sporta. Jer doista, ljudi omogućuju sport – prije svega sportaši, a potom i pojedinci koji se bave sportom na svim razinama – od sporta u lokalnoj zajednici, do srednjih škola, sveučilišta, elitnih i profesionalnih.

Pred nama je još mnogo posla kako bi prevencija i integritet u sportu postali imperativ. Kako u društvu tako i u sportskom ekosistemu – svatko od nas ima svoj udio i svoju ulogu pridonijeti sigurnosti i zaštiti dotičnih pojedinaca. Izazov je dignuti glas i promicati integritet u sportu.

Predatori uspijevaju u tišini. Sve što je potrebno je jedna odrasla osoba koja ima integritet i vjeruje pojedincu – da sluša, vjeruje i sukladno djeluje. No, to više nije samo pitanje sportskog ekosistema, nego temeljno pitanje morala svakog pojedinca.

Zapitajmo se, kako bismo mi reagirali?

Links:

IOC TOOLKIT Safeguarding athletes from harassment and abuse in sport