Intervju – Luka Plejić / event Dani malog baluna

Možete li se kratko predstaviti našim čitateljima i reći što vas motivira da svoju energiju usmjeravate u sport?

Ukratko, veliki sam ljubitelj sporta i svega onoga što sport nosi za sobom. Još dok sam aktivno igrao veliki nogomet u jednom trećeligašu, odlučio sam se za ulaganje u znanje, s nadom da ću jednog dana živjeti sport i na kraju krajeva i živjeti od sporta. 

Pratimo vaš rad kroz futsal i MNK Marina, možete li nam reći kako je sve počelo s vašim klubom?

Još uvijek sam aktivan igrač Futsal Muline, gdje i obnašam dužnost sportskog direktora (na papiru). Moji su zadaci vezani za planiranje i upravljanje, kako klubom, tako i razno raznim projektima koje klub organizira. Iako, sve je počelo još od dana kada sam prvi put zaigrao za MNK Marinu sa 14 godina, a MNK Marina je oduvijek bio pojam kluba, gdje svi dječaci sa školskog igrališta žele biti dio velikih momaka. Sada evo 13 godina poslije još uvijek sam član tog kluba koji je stalni član gradske lige Trogir, ali i nositelj projekta Dani malog baluna. S druge strane Futsal Mulina je klub koji je predstavnik općine Marina i jedini od 6 klubova s ovih prostora nastupa pod nacionalnim savezom. I tu smo okupili sve najbolje, kako u upravljačkom dijelu, tako i u igračkom kadru, što općina Marina trenutno ima. Klub je to sa kadetskim, a uskoro i juniorskim uzrastom, a funkcionira na način kako i funkcioniraju klubovi iz 1. HMNL, a prema ozbiljnosti rada siguran sam da bi bili ispred nekih prvoligaša. U stručnom dijelu kadra imamo 2 trenera, od kojih jedan posjeduje UEFA licencu, trenera vratara, licenciranog nutricionista i fizioterapeuta. U tu odabranu skupinu ljudi sam upao i ja kao specijalist za sportski menadžment. 

Ovo ljeto ste ponovno održali festival malog nogometa pod nazivom: Dani malog Baluna, što vas je potaklo da inicirate taj projekt?

Projekt Dani malog baluna je nastao iz jednostavne želje da se već postojeći tradicionalni turnir odvede na viši nivo. DMB (Dani malog baluna) nije ništa drugo neko stvaranje prepoznatljive marke Marine kao destinacije. S projektom kao takvim, bilo je jednostavnije komunicirati sa sponzorima, napraviti plan za društvene mreže, a i dobili smo jedan odličan feedback javnosti koja je upamtila tu skraćenicu DMB i jako je brzo prihvatila kao nešto novo, svježe, drugačije.

Kako ste se ove godine nosili s izazovima koje je donijela kriza uzrokovana Covidom?

Najteži dio posla, što se organizacije tiče, je bio taj što smo osim svih uobičajenih “problema” vezanih za organizaciju bilo kakvog događaja, imali problem na koji jednostavno nismo mogli utjecati, a to su mjere i neizvjesnost hoćemo li uspjeti privesti kraju započeto. Ono što je bilo jako bitno je pripremiti ljude da ne mogu tek tako ući na otvorene školske tribine iako su to godinama do sada radili. A neizvjesnost je najveći neprijatelj svih organizatora, jer osim što si 0:24 sata zatrpan zadacima koje organizacija sama po sebi nosi, cijelo vrijeme ti visi taj mač nad glavom i moraš imati spremne varijante A, B i C ukoliko dođe do nekih nepredvidivih problema. Pretpostavljam da iz toga razloga, u općini Marina nije bilo niti jednog organiziranog društvenog događaja, a i otkazivali su se poznati malonogometni turniri kao što su recimo “Torcida Kup”. Međutim, nakon dugo vremena vaganja i promišljanja odlučili smo da idemo u realizaciju projekta i svjesno ušli u taj rizik, cijelo vrijeme vjerujući kako to možemo privesti kraju. I uspjeli smo. Kako sam još uvijek nedovoljno iskusan u organizaciji tako ozbiljnijih projekata, bilo je ovo pravo vatreno krštenje. Samim time, zadovoljstvo je još veće, iako ima još dosta prostora za napredak. U ovakvim (ne)uvjetima organizirati nešto na ovoj razini je vrijedan pothvat.

Centralni događaj je malonogometni turnir Andrija Matijaš Pauk, kako iz vaše perspektive izgleda organizacija jednog takvog turnira?

Ono što nam je bilo izuzetno važno je da očuvamo i držimo do tradicije i vrijednosti. Kada neki događaj nosi takvo jedno veliko ime kao što je to Andrija Matijaš Pauk onda za mene to znači da sve mora biti na najvišem mogućem nivou kako jedino i priliči tom imenu. Naša je želja da na ovaj naš način odamo počast, ali i nastavimo tradiciju, kako bi sutra nove generacije imale priliku sudjelovati na takvom jednom događaju. Međutim sve to skupa je trebalo posložiti u jedan projekt, osmisliti priču koja će iskočiti iz prosjeka turnira kakvih ima na stotine u ljetnim mjesecima. Upravo zbog toga se rodio projekt Dani malog baluna Marina, kako bi javnosti još lakše približili turnir koji se evo odigrao već 13. put. Uz osmišljen projekt, privukli smo nove sponzore, doveli više ljudi na tribine, medijski smo popraćeni od strane nacionalne nogometne televizije HNTV-a i sve to skupa je otišlo na jednu razinu ozbiljnosti kakvu smo i zacrtali. Kad na sve to skupa dodamo i neizvjesno vrijeme u kojem živimo, kada nije lako organizirati takav događaj, smatram da samo možemo rasti, jer prostora za napredak ima još dosta.

Što ste sve naučili iz pogleda sportskog menadžmenta kroz organizaciju vašeg kluba i eventa o kojem ste nam pričali?

Za upustiti se u ovakav projekt, osim spremnosti na rizik, moraš imati i neko znanje. Prije svega treba znati raditi sa ljudima, odnosno prije svega okupiti pravi tim ljudi na koje se možeš osloniti. Ja imam tu sreću da radim sa mladim ljudima kakve se samo može poželjet. Radi se o stručnom stožeru iz Futsal Muline s kojima je pravi užitak surađivati u Mulini, ali i sada na Danima malog baluna. Uz njih, sa nama je bio i cijeli niz volontera koji su shvatili važnost događaja i sami su željeli biti dio priče. Neću pretjerat kada kažem da bez njih ovo ne bi bilo moguće, odnosno ne bi bilo moguće na ovakvom ozbiljnom nivou. Osim upravljanja ljudima, cijeli događaj je trebalo isplanirati, na kraju krajeva i realizirati, što uključuje brojne marketinške aktivnosti, osmišljavanje sponzorskih paketa, sklapanje sponzorskih ugovora, vođenje društvenih mreža, komunikaciju sa sponzorima, sudionicima (što nije ni izbliza lako kao što se možda čini) itd. Naravno da mi je u tome pomoglo i stečeno znanje, jer ako ne znaš na koji način funkcionira marketing, ili kako pridobiti sponzora i što mu ponuditi, onda si u samom startu u velikim problemima, jer za organizirati ovakav događaj osim vremena, truda, znanja, treba i jako puno novaca. Pošto 60% budžeta čine sredstva od sponzora, onda pretpostavljate da se nije pametno upuštati bez znanja u realizaciju. Prošlo je svršeno vrijeme kada se povlačilo sponzore za rukav sa onim klasičnim “Daj koju kunu za turnir”. Danas taj sponzor očekuje neku vrijednost za uloženi novac i tu na snagu stupa tvoja kreativnost i znanje, što i kako ponuditi da svi imaju koristi od te suradnje.

Kakvu viziju imate za sljedeću godinu i period koji je pred vama?

Nakon završetka turnira, cijeli fokus ide na Futsal Mulinu. Nakon kratkog predaha počinju pripreme za novu sezonu u kojoj je cilj borba za ulazak u 2. HMNL. Smatramo da smo zreli za taj iskorak, najviše iz razloga što smo odlično organizacijski posloženi. Rezultat će, uvjereni smo, kad tad doći na naplatu. Nismo od onih koji jednu godinu ulože u tri igrača, pa ako prođe – prođe, ako ne, onda opet iz početka. Idemo korak po korak, ulažemo u stručni kadar, koji shodno tome ulaže u trenažni proces i mlade igrače. Za nas je to jedini pravilan put i sustav koji mora dati ploda. Osim Futsal Muline, želim raditi na brendiranju Općine Marina kao mjesta sporta, gdje bi Dani malog baluna u budućnosti bio samo jedan u nizu sportskih događanja u Marini. Sport i turizam za mene su savršen par i smatram kako možemo napraviti jako puno u tom pogledu i Marini dati skroz jedan prepoznatljivi sportski štih. Uz jedan pravilan pristup, strateško planiranje i sposoban tim ljudi mogu se napraviti velike stvari, ne samo za razvoj turizma, nego općenito za razvoj cijele zajednice. 

S kakvim se sve poteškoćama susrećete u svom radu i što mislite kako bi lokalna zajednica i država mogli pomoći sportskim organizacijama?

U svakom poslu, pa tako i u ovom uvijek imate poteškoće, probleme i one koji su uvijek kontra svega. Ali mislim da se na kraju pravi rad ipak isplati i da svi na kraju shvate kad nešto ima smisla. U prilog tome ide i primjer s ove naše manifestacije. Marina je turistička destinacija, koja ljeti živi od turizma, ali posljednje dvije godine turizam nije na onoj razini kao prije, isključivo zbog pandemije. Već drugu godinu zaredom u toj turističkoj destinaciji nije postojao ni jedan zabavni, sportski, kulturološki ili bilo kakav drugi događaj, također zbog istih razloga. Nema toliko ljudi, a u mjestu nije ona klasična gužva kakva inače bude. I onda za vrijeme održavanja Dana malog baluna, odjednom sve oživi. 10 dana imamo pune tribine, dolaze nam ljudi iz Trogira, Splita, Kaštela, Šibenika. Poslije utakmica većina ide prošetati mjestom, od kojih velika većina posjeti lokalne ugostiteljske objekte. Ti ugostiteljski objekti plaćaju neki porez državi i dolazimo do jednog kruga kojeg je započeo upravo takav jedan sportski događaj. Bez njega ne bi bilo ništa od navedenog. Tako da osim imidža i percepcije javnosti da je Marina jedna zdrava, turistička, sportska sredina, postoji i ta direktna financijska strana priče od koje svi imaju profit. O utjecaju medija mislim da ne treba ni trošiti riječi. Desetine tisuća ljudi putem TV ekrana saznalo je za Marinu i za turnir Andrija Matijaš Pauk. Reakcije su sjajne i upravo je to najbolja promocija koju možete dobiti. Lokalne zajednice bi trebale ulagati u takva događanja, jer na kraju krajeva najveća korist ide upravo njima. Cilj bi svakako trebao biti da tih događanja bude što više i da duže traju.

Za kraj vas molimo jednu pozitivnu poruku čitateljima i sportskim djelatnicima?

Moja poruka za kraj je namijenjena svima onima koji imaju utjecaj na sport i donošenje odluka u sportu. Uvjeren sam kako postoji još jako puno mladih i ambicioznih ljudi, kakvim se i sam smatram, koji imaju znanja i energije da podignu cjelokupan sport na razinu više. Nadam se da ćemo u budućnosti svi skupa što više surađivati i doprinositi razvoju i boljitku sporta.